Prije pet dana smo se vratili sa kratkog ali uzbudljivog puta u Crnu Goru i Bosnu. Isli smo onako u kompletu sa Eleanor, i divno nam je bilo. Put je naravno dugacak, ali klinci su sve odlicno izdrzali i sada non-stop pricaju u avionima i igraju se aerodroma. Vrijeme je bilo odlicno, kupali smo se, ronili, jeli ribice i cevape, posjetili koga smo stigli (Joku, Milenu, Gizu, ujku i ujnu, Nanin grob i Romanijsko groblje), druzili smo se sa Tacom i Mijom koje su sa nama krenule za Bosnu, provezli se fijakerom niz veliku aleju, spavali kod Bose (u HN) i kod Pere i Milene (na Mojmilu), i evo sada se polako privikavamo opet na Teksasku vrucinu i tempo zivota.
Luka se juce igrao sa jednom velikom praznom kutijom, prevarao se da mu je to kosnica a da je on pcela, i onda se i Ana uvukla unutra i izjavila je sva ponosna da je ona med. Pokazuju interest za srpski, pa se trudim da ih sto vise podsjecam kako se sta kaze na srpskom.
